Suvoća vagine, ili vaginalna atrofija, jeste problem s kojim se suočava veliki broj žena, ali o kojem se i dalje retko govori – čak i u lekarskim ordinacijama. Iako se često vezuje za menopauzu, istina je da vaginalna suvoća može pogoditi žene bilo kog uzrasta, i to iz više razloga. Iako pogađa ogroman broj žena, i to u različitim životnim fazama, o ovom problemu se retko govori javno, a još ređe se traži stručna pomoć. Mnoge žene se osećaju posramljeno, izolovano ili pak misle da je u pitanju nešto normalno s čim moraju da se pomire. Ali to nije istina. Suvoća vagine nije samo neprijatna, ona može ozbiljno uticati na kvalitet svakodnevnog života, narušiti seksualni odnos, emocionalnu bliskost sa partnerom, ali i opšte zdravlje žene. I što je najvažnije – nije nešto što treba da se trpi. To je stanje koje ima rešenja i zaslužuje da se o njemu govori otvoreno, bez srama i stigme.
Šta je zapravo suvoća vagine i zašto se javlja?
Vaginalna suvoća se definiše kao smanjenje ili potpuni izostanak prirodne vlažnosti vaginalne sluzokože. U zdravim okolnostima, vaginalni zidovi proizvode tečnost koja ima zaštitnu i podmazujuću funkciju – štiti od iritacije, infekcija i omogućava ugodan seksualni odnos. Kada te vlažnosti nema dovoljno, javlja se osećaj zategnutosti, svraba, peckanja, bola tokom odnosa, pa čak i blago krvarenje. Suvoća vagine može biti posledica raznih faktora, ali najčešće je povezana s hormonskim promenama, naročito smanjenjem nivoa estrogena. Ovaj hormon ima ključnu ulogu u očuvanju debljine, elastičnosti i vlažnosti vaginalne sluzokože. Kada njegov nivo opadne, sluzokoža postaje tanka, suva i sklona povredama.
Uzroci vaginalne suvoće
Iako se suvoća vagine najčešće povezuje sa menopauzom, važno je razumeti da ovaj problem pogađa žene i mnogo ranije u životu. Suštinski, gotovo svaki poremećaj u hormonalnoj ravnoteži, posebno kada dođe do pada estrogena, može izazvati promene u vlažnosti vaginalne sluzokože. Menopauza jeste najčešći uzrok jer prirodno donosi pad estrogena, ali vaginalna suvoća se javlja i nakon porođaja, tokom dojenja, pa čak i kod mlađih žena koje koriste određene vrste kontracepcije ili hormonske terapije. Takođe, žene koje su prošle kroz operaciju uklanjanja jajnika ili su na terapiji za lečenje karcinoma dojke često se susreću s ovim problemom zbog naglog prekida hormonske aktivnosti.
Pored hormonskih faktora, važnu ulogu igraju i psihološki uzroci. Hroničan stres, anksioznost i emocionalna napetost mogu smanjiti seksualni nagon i uticati na sposobnost tela da reaguje na stimulaciju. Kod žena koje se bore s depresijom, smanjeno interesovanje za seksualne odnose često ide ruku pod ruku s fizičkim simptomima poput suvoće. Upotreba određenih lekova takođe može dovesti do ovog problema. Na primer, antihistaminici, koji se koriste za lečenje alergija, često isušuju sluzokože u celom telu, uključujući i vaginalnu. Antidepresivi, lekovi za snižavanje krvnog pritiska, pa čak i pojedini lekovi za akne i hemoterapiju, mogu imati slične efekte. Neka hronična medicinska stanja, poput Sjogrenovog sindroma – autoimune bolesti koja napada žlezde koje proizvode vlagu – mogu izazvati suvoću ne samo u ustima i očima, već i u vaginalnoj regiji. Dijabetes i bolesti štitaste žlezde (poput hipotireoze) takođe mogu poremetiti funkciju hormona i izazvati niz simptoma, među kojima je i vaginalna nelagodnost.
Na kraju, ne treba zaboraviti ni spoljašnje faktore. Preterana higijena, korišćenje parfemisanih sapuna, gelova za tuširanje, kupki ili agresivnih sredstava za ispiranje vagine može ozbiljno narušiti prirodnu pH vrednost i zaštitnu barijeru, ostavljajući vaginalno tkivo suvim i iritiranim. Ironično, upravo sredstva koja obećavaju svežinu često izazivaju suprotan efekat.
Kako vaginalna suvoća utiče na svakodnevni život
Suvoća vagine nije samo fizički simptom, već stanje koje ima višeslojan uticaj na žensko zdravlje – i fizičko i emocionalno. Najčešće se manifestuje osećajem peckanja, svraba, zategnutosti ili iritacije u intimnoj regiji. Seksualni odnosi postaju bolni ili neprijatni, što može voditi do izbegavanja intimnosti i stvaranja distance u partnerskim odnosima. S vremenom, to može uzrokovati osećaj nesigurnosti, smanjeno samopouzdanje i dodatnu frustraciju.
Ono što mnoge žene ne znaju jeste da suvoća može doprineti češćim infekcijama – kako vaginalnim, tako i urinarnim. Suva sluzokoža je podložnija mikropovredama i gubi sposobnost da se brani od bakterija i gljivica, pa se problemi često samo gomilaju. Posebno je važno istaći da mnoge žene, umesto da potraže pomoć, jednostavno prestanu da pričaju o problemu. Povlače se, ignorišu simptome i trpe u tišini. A to ne bi trebalo da bude tako – jer vaginalna suvoća nije neizbežna i nije nešto što žena mora da prihvati kao deo starenja ili ženske sudbine.
Moguća rešenja: Intimno zdravlje je prioritet
Dobra vest je da danas postoji čitav niz rešenja koja mogu ublažiti ili potpuno otkloniti simptome vaginalne suvoće. Prvi i najpristupačniji korak često su lubrikanti i hidratantni gelovi namenjeni svakodnevnoj upotrebi. Lubrikanti se koriste tokom seksualnog odnosa i pomažu u smanjenju trenja i bola, dok hidratantni gelovi deluju dublje – obnavljaju vlažnost tkiva i pomažu u obnavljanju vaginalne sluzokože. Kod izraženijih simptoma, preporučuje se lokalna hormonska terapija – kreme, vaginalni prstenovi ili tablete koje sadrže male doze estrogena i deluju direktno na tkivo bez značajnijeg sistemskog uticaja. Ova terapija se sprovodi isključivo pod nadzorom lekara, ali u većini slučajeva daje izuzetno efikasne rezultate.
Alternativno, žene mogu posegnuti za fitoestrogenima – biljnim dodacima koji oponašaju dejstvo estrogena, kao što su proizvodi na bazi soje, crvene deteline ili ulja noćurka. Kod blažih simptoma, promene u ishrani i stilu života – uključujući fizičku aktivnost, upravljanje stresom i dovoljno sna – mogu pomoći u održavanju hormonske ravnoteže. Za žene koje žele dugotrajnija rešenja, postoje i savremene metode poput laserskih tretmana za vaginalnu revitalizaciju, koji podstiču regeneraciju tkiva i poboljšavaju vlažnost i elastičnost.
Najvažnije od svega jeste otvoren razgovor – sa lekarom, sa sobom, ali i s partnerom. Razumevanje i podrška u ovom procesu ključni su ne samo za rešavanje fizičkog problema, već i za očuvanje samopouzdanja, intime i emocionalnog zdravlja.
Foto: Olha Ruskykh, Anastasia Latunova Pexels